Međunarodni pravni temelji
Pravni okvir za kolektivno pregovaranje u Republici Hrvatskoj temelji se na konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR), čija je Hrvatska članica. Međunarodna organizacija rada jedina je među agencijama Ujedinjenih naroda koja je ustrojena tripartitno, odnosno u čijem upravljanju ravnopravno sudjeluju predstavnici vlada, poslodavaca i radnika. Za kolektivnog pregovaranje ključne su Konvencije MOR-a br. 87 i 98.
Konvencija br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje jamči pravo radnicima i poslodavcima, da bez ikakve razlike i prethodnog odobrenja, mogu osnovati, i u jednakim uvjetima koji mogu biti propisani samo vlastitim pravilima te udruge, pristupati udrugama po svojem izboru. Sloboda udruživanja jednako je pravo radnika i poslodavaca, te ne može biti vezano „prethodnim odobrenjem“ bilo koje treće strane.
Konvencija br. 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje obvezuje države članice MOR-a da, u skladu s nacionalnim uvjetima, poduzimaju odgovarajuće mjere za poticanje i promicanje punog razvoja i upotrebe mehanizma dobrovoljnog pregovaranja između poslodavaca ili udruga poslodavaca i udruga radnika, u cilju utvrđivanja uvjeta zaposlenja i rada kolektivnim ugovorima. Pravo na organiziranje i pravo na kolektivno pregovaranje pripadaju temeljnim načelima na kojima se temelji Statut i cjelokupni sadržaj rada MOR-a.
Pravni okvir u Republici Hrvatskoj
Načela slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja koja proizlaze iz konvencija MOR-a ugrađena su u Ustav Republike Hrvatske, koji propisuje da svi zaposleni, radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati, te da poslodavci također imaju pravo osnivati svoje udruge (članak 60.). Ustav RH jamči i pravo na štrajk (članak 61.), te potvrđuje da se prava zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje mogu uređivati zakonom i kolektivnim ugovorom (članak 57.)
Zakon o radu (NN 93/14), u Glavi IV. – Kolektivni radni odnosi (članci 165-221) detaljnije propisuje utemeljenje i djelovanje udruga radnika i poslodavaca, te samo kolektivno pregovaranje. Prema Zakonu o radu, predmetom kolektivnog ugovora, uz prava i obaveze stranaka koje su ga sklopile (sindikat i poslodavac ili udruga poslodavca), mogu biti i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Zakon također propisuje obavezu pregovaranja u dobroj vjeri, kao i dužnost ispunjavanja njegovih odredbi u dobroj vjeri o strane stranaka koje su ga sklopile i osoba na koje se primjenjuje. Kolektivni ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, a osobe koje zastupaju stranke kolektivnog ugovora moraju imati pisanu punomoć za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora. Sam ugovor može biti sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme.
U slučaju povrede prava iz kolektivnog ugovora, stranke mogu tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu tih prava. Propisana je i obaveza dostave svakog kolektivnog ugovora, te svake njegove promjene, ministarstvu ili uredu državne uprave u županiji nadležnom za poslove rada, kao i obaveza njegove javne objave, koja je detaljnije propisana Pravilnikom o načinu objave kolektivnih ugovora (NN 146/14)
Kriteriji i postupak za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje i zastupljenost u pregovaračkom odboru detaljno su propisani Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/14) Tako je, između ostalog, propisano da, ako na razini za koju se pregovara djeluje samo jedan sindikat, taj se sindikat smatra reprezentativnim i njegova se reprezentativnost ne utvrđuje. Ako djeluje više sindikata, svi sindikati koji djeluju na toj razini mogu pisanim sporazumom utvrditi koji se sindikati smatraju reprezentativnim, te se reprezentativnost tih sindikata ne utvrđuje. Ako ne postignu pisani sporazum svaki sindikat može pred Povjerenstvom za utvrđivanje reprezentativnosti pokrenuti postupak utvrđivanja reprezentativnosti.
