Kolektivni ugovor je pismeni sporazum između radnika, koje predstavlja sindikat, i jednog ili više poslodavaca, kojim se reguliraju različita pitanja iz područja radnih odnosa i koji ima pravnu snagu, odnosno predstavlja izvor prava. To znači da radnici ako nisu organizirani u sindikat ne mogu s poslodavcem sklopiti važeći kolektivni ugovor.
Kolektivnim ugovorima uređuju se pitanja plaća i drugih materijalnih prava, radnog vremena i organizacije rada, odmora i dopusta, zaštite na radu, strukovnog osposobljavanja i drugih radnih i socijalnih prava radnika, kao i mehanizama zaštite tih prava. Iako se sadržajem mogu preklapati s individualnim ugovorima o radu, kolektivni se ugovori u pravnom smislu od njih razlikuju po tome što se primjenjuju na sve radnike zaposlene kod jednog ili više poslodavaca koji su potpisali takav ugovor.
Kolektivni ugovori mogu se potpisati na različitim razinama, pa tako postoje kolektivni ugovori na razini individualnog poslodavca, kolektivni ugovori na razini sektora ili grane djelatnosti (npr. graditeljstvo, metalna industrija ili turizam), kolektivni ugovori na razini više djelatnosti (npr. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama) ili opći kolektivni ugovor koji se primjenjuje na sve zaposlene u državi (kakav trenutačno ne postoji u Hrvatskoj). To znači da se na pojedinog radnika istovremeno može primjenjivati više različitih kolektivnih ugovora, kao i odredbe sadržane u njegovom ugovoru i radu, te Zakonu o radu i drugim zakonima i pravilnicima koji reguliraju radne odnose (opširnije objašnjeno u odjeljku primjena kolektivnih ugovora).
Temeljna je svrha kolektivnih ugovora da omoguće radnicima i poslodavcima da putem zajedničkog dogovora detaljnije uređuju funkcioniranje radnih odnosa u praksi, što istovremeno pruža priliku radnicima da se, putem svojih organizacija – sindikata, izbore za povoljnije uvjete rada i prava iz radnog odnosa od onih koja su propisana zakonima ili sadržana u njihovim individualnim ugovorima o radu.
Za poslodavce ovaj mehanizam pak pruža prednost što mogu odnose s radnicima regulirati na kolektivnoj razini (umjesto za svakog radnika individualno), te kad se pregovara na razini koja uključuje više od jednog poslodavca postići međusobni dogovor o određenoj minimalnoj razini radnih prava kako bi se izbjegla nepoštena konkurencija (nadmetanje u snižavanju cijene proizvoda ili usluge na temelju snižavanja razine prava radnika). Također, za razliku od propisivanja uvjeta rada jednostranim aktom poslodavca (Pravilnik o radu), kolektivni ugovor ima prednost što potvrđuje da su se o njegovim odredbama usuglasile obje strane, te uobičajeno sadrži tzv. klauzulu o socijalnom miru, odnosno odredbu kojom se radnici obvezuju da za vrijeme važenja kolektivnog ugovora neće pokretati štrajk o pitanjima o kojima su se ugovorom usuglasili s poslodavcem.
